Psihodinamski pristup opsesivno-kompulsivnom poremećaju
Apstrakt
Psihodinamske teorije opsesivno-kompulzivne ličnosti naglašavaju značaj ranih iskustava, analne faze razvoja i internalizovanih objekata koji oblikuju kasnije obrasce kontrole, perfekcionizma i rigidnosti. U okviru Integrativne Psihodinamske Psihoterapije (OLI metoda), sposobnost za rad i sposobnost za ljubav posmatraju se kroz prizmu ranih odnosa i načina na koji su figure autoriteta i značajni objekti ogledali dete u ranom razvoju. Opsesivno-kompulzivni obrasci time nisu shvaćeni samo kao simptomi, već kao organizacija ličnosti koja služi da odbrani self od anksioznosti, progoniteljskog superega i potisnutih impulsa. Posebnu važnost u radu sa ovim klijentima ima analiza transfera, jer kroz transfer terapeut postaje figura superega, majke, oca ili senke, omogućavajući ponavljanje i obradu ranih konflikata. Na taj način rigidni obrasci kontrole i perfekcionizma bivaju razloženi, te se dobija uvid u njihovo značenje. Transfer tako postaje glavno polje u kojem klijent uči da prepoznaje i integriše potisnute afekte, da razvija veću toleranciju ambivalencije i da postepeno prelazi iz rigidne kontrole u fleksibilniji i vitalniji odnos prema sebi i drugima. U ovom radu prikazali smo kako se u terapijskom procesu prepoznaje analna rigidnost u oblasti rada i odnosa, kako se ona povezuje sa porodičnim figurama (majka, otac, sestra, bake), i kako se kroz transfer i kontratransfer može osvetliti i transformisati. Na ovaj način psihodinamski pristup OKP-u prevazilazi simptomatsko posmatranje i otvara prostor za dublju promenu ličnosti, kroz integraciju superega, senke i celovitije doživljavanje objekata.
Ključne reči: opsesivno-kompulsivni poremećaj, analna faza, superego, transfer, celovitost objekta, OLI metod