Celoživotni razvoj celovitosti objekta / druga perspektiva
Apstrakt
Psihodinamske teorije razvoja uglavnom se baziraju na ranom razvoju i uticaju ranog razvoja na kasnije obrasce ponašanja čoveka. Jedna od osam ključnih emocionalnih kompetencija na kojoj se zasniva psihoterapijski rad u Integrativnoj Psihodinamskoj Psihoterapiji je celovitost objekta, pojam-kompetencija koji je uvela Melanija Klajn (Klein, 1940). Klajn je opisala najranije faze razvoja celovitosti objekta, i neke manifestacije defekta ove sposobnosti kod odraslih osoba. Smatramo da je vredno daljih istraživanja praćenje razvojnih faza ove sposobnosti u kasnijim životnim razdobljima. Jedno od takvih istraživanja dolazi od autora čiji je referentni okvir teorija ego razvoja Džejn Levinger (Loevinger, 1970). U ovom radu daćemo sažeti prikaz ove teorije i povezati je sa nalazima Melanije Klajn i doprinosima Ferberna, Kohuta kako bismo pokazali moguću skicu celoživotnog razvoja celovitosti objekta, odnosa prema polarnostima i put razvoja ka mudrosti. Otkrića o razvoju Ega koja dolaze iz drugih istraživačkih oblasti, van psihotarapijskih iskustava, mogu biti od velike koristi kao dopuna naših znanja o psihološkom razvoju i pomoću nam da bolje razumemo faze razvoja, a time i onoga što razvojni psiholog Vigotski (1993) naziva "zonom narednog razvoja". Kada znamo kuda idemo, i koje su "stanice" na tom putu, bolje ćemo pomoći one koje tim putem usmeravamo ka razvoju. U ovom radu prikazali smo pogled na razvoj ega kroz optiku razvoja odnosa prema suprotnostima koje su dale Šarma i Kuk-Grojter (2011) jer odslikava iz jednog drugog ugla i načina posmatranja sposobnost za celovito doživljavanje objekta koju je opisala Melanja Klajn na ranim uzrastima. Stiče se utisak kao da sa njome počinje i završava razvoj, da se on kreće od spajanja, preko razdvajanja, do ponovnog spajanja na drugom nivou.
Ključne reči: celovitost objekta, polarnosti, integracija, razvoj ega